Psiholog Natalija

Psiholog Natalija

Kako odabrati psihoterapeuta | 2.deo

Odabir psihoterapeuta - Psihoterapija Beograd

Iako sam svesna da je tokom prvih susreta velika količina pažnje i energije klijenta usmerena na problem koji donosi (na čežnju za olakšanjem, na sebe i to kako se predstavlja i pojašnjava situaciju, na pitanje da li mu/joj ima pomoći i sl.), podsećam vas da je važno da koliko god kapaciteta da imate za to, aktivno obraćate pažnju i na psihoterapeuta prekoputa. 
Evo nekoliko tema na koje bi trebalo da obratite pažnju u proceni i odlučivanju o tome da li je neki psihoterapeut odgovarajući baš za vas.

Faktori koje procenjujete tokom upoznavanja (prvi susreti)

Poverenje i sigurnost

Psihoterapijski odnos bi trebalo da počiva na osećaju međusobnog poverenja i poštovanja. Poverenje može da proističe iz kapaciteta psihoterapeuta da učini da se klijent oseti sigurno, bezbedno, obuhvaćeno; iz kredencijala o kojima smo pričali u prethodnoj sekciji (diplome, iskustvo), kao i iz doslednosti setinga (dostupnost, prisutnost, lokacija, raspored), … 
Proveravajte sa sobom tokom početnih susreta da li osećate da se između vas razvija poverenje? Da li vam je lako da se pred njom opustite, da se ponašate prirodno, da budete ono što jeste? Imate li osećaj da za vas ima nade, da vam ima pomoći, i to baš uz osobu prekoputa? Možete li da zamislite da se postepeno otvarate, delite značajne aspekte svoje duše i deo životne priče sa njom, da budete ranjivi? Da li možete da naslutite da ćete se u nekom trenutku vašeg rada osećati dovoljno slobodno da počnete da govorite o onim delovima sebe i svog života na koje možda niste ponosni, ne volite da im je neko svedok, ni vi ih sami možda ne prihvatate?
Ovo preispitivanje je posebno važno ukoliko u životnoj istoriji imate traumatična iskustva ili inače u životu imate teškoće da uspostavite i održite hranljive odnose sa drugim ljudima. 

Otvorenost, razumevanje, saosećajnost, poštovanje i prihvatanje

Da bi vam neko bio odgovarajuća podrška, mora biti otvorenog uma, radoznao, spreman da razume vašu perspektivu, da ispravno shvati šta ste želeli da kažete, da na odgovarajući način doživi vaše iskustvo. Klijent treba da ima osećaj da ga terapeut kapira, i da se suštinski razumeju čak i kada se ne slažu oko neke teme. Takođe, ako među njima i postoje razlike koje su očigledne (po pitanju pola, seksualnog, verskog, političkog i drugih opredeljenja, etničke i kulturne pripadnosti, socio-ekonomskog statusa, itd), psihoterapeut bi trebalo da ima kapacitet da ih obuhvati i uvaži pravo na drugačije stavove, izbore i identitet, ili da vas, ukoliko to nije u mogućnosti, uputi na nekog drugog ko će vam biti bolja podrška. 
Stoga, pitajte se: da li imate doživljaj da vam je posvećena, prisutna, da se trudi da uđe u vaš svet i da ga razume iz vaših cipela? Da li osećate da vas pažljivo sluša? Da pamti one važne stvari koje ste joj o sebi rekli, pa čak i detalje vašeg života? Imate li doživljaj da suštinski razume kako je to biti vi? Ili se pak osećate kao da pričate drugim jezikom i nastanjujete različite univerzume? Osećate li da vas prihvata bez osuđivanja, bez prekorevanja i kritike (bez obzira na to šta sa njom delite)?

Saradnja

Kao što sam već napomenula, psihoterapija je proces saradnje, što znači da obe strane imaju reč, obaveze i odgovornosti. Ona je proces osnaživanja i vraćanja moći klijentu, stoga je podsticanje njene/njegove aktivne uloge u terapiji od suštinske važnosti. Takođe, mora postojati prostor za dijalog, klijent bi trebalo da bude pozvan da daje svoje utiske o terapiji, a terapeut otvoren da ih čuje i prilagodi proces i svoj pristup tome. Ne bi trebalo da postoje tabu teme, čak i takve kao što su – koliko je dobra naša saradnja, kako ovaj proces napreduje, da li smo dobar spoj? Nije samo terapeut taj koji postavlja pitanja i razmatra proces, to je pravo (i obaveza) svakog klijenta! 
Proveravajte sa sobom da li se osećate kao da ste vi ti koji određujete ono na čemu će se raditi, temu svake seanse? Primećujete li da vas psihoterapeut pita za dozvolu, za mišljenje, uključuje u odlučivanje ili ne? Da li radite na temama koje su vama značajne? Da li vam se objašnjava zašto je nešto važno, zašto se na nečemu radi, na nečemu stavlja akcenat? Pruža li se pojašnjenje odakle dolazi predlog za neku tehniku, vežbu ili domaći, i šta se time postiže, ukoliko to od nje potražite?

- Posebne napomene -

Kako odabrati odgovarajućeg terapeuta - je tema koja je veoma važna i o kojoj se može naširoko pričati, no biram da ovde stanem i ne preplavim vas rečima i pitanjima. Dodala bih još da imate na umu da je za procenu odnosa uglavnom potrebno nekoliko susreta. Budite strpljivi, dajte šansu i sebi i osobi preko puta da se upoznate i otkravite, pa onda donesite odluku. Takođe je korisno i da se zapitate da li ste inače skloni tome da donosite sud o odnosu i osobi na prvu loptu (pretežno negativna ocena; nepoverenje; neprijatnost) i ako da, kako je to uticalo na vaše odnose i vaš život, pa da i to napomenete psihoterapeutu sa kojim otpočinjete odnos i kojeg procenjujete. 
Ipak, ukoliko vam je već posle samo jednog susreta jasan odgovor na pitanja navedena u prethodnim sekcijama i on je većinski ne, preporuka je da ne odustanete od psihoterapije kao vida podrške u potpunosti, već da prosto potražite drugog psihoterapeuta. 
U svakom slučaju, pomozite sebi i iskoristite prednost toga što ’živimo na’ internetu i društvenim mrežama, gde se mnogi psihoterapeuti predstavljaju kroz svoje tekstove i videe, pa ih možete videti, čuti, osetiti, bolje upoznati njihov pristup i stavove. Iskoristite to kao priliku da zamislite kako li bi to bilo sedeti nasuprot njih i podeliti najintimnije priče, deliće vaše duše, i pre nego ste ih zapravo kontaktirali da zakažete prvi susret!